beats by dre cheap

ti

neproračunato i nelogično vjerujem da si negdje na pola puta i da imam viška par sati. toplije je vani nego unutra, ali kako su već mrak i smog prekrili pokvarenu uličnu rasvjetu, otvoreni prozor neka postoji u drugom besmislu. odlučila sam večeras pratiti bingo na onom kvazipromokuponu što sam ga u ponedjeljak dobila uz romantični triler (oksimoron?) - vjerujem da ne bi bio moj da su znali šta sam sve prošvercala u kino-dvoranu. napravit ću bezrazložnu večernju kafu od koje neću oka sklopiti; međutim, tu je kraj kreveta i moj persen koji će sve to da izmiveliše. trebala bih popuniti obrazac za stipendiju, s tim da se rok bliži kraju/ili je danas; ali neka nova neproduktivnost me šarmerski osvaja i sve te bitne stvari na koje sam sve više slijepa ostavlja usamljene, netaknute - baš kao i onu potencijalno nikada dovršenu sliku u predsoblju. kritikovat ćeš moj odlučni odustanak. znam da si umoran od puta i da nećeš slagati kad mi na uho šapneš: zaspat ću za minutu, a ja ću se lopovski minutama kasnije izvlačiti iz zagrljaja i ostaviti te samog u plahtama na ovom minusu. nekoordinirano ću teturati do prozora i pijekorno gledati svoj odraz koji još nije spreman za jutro kada mora, nakon sedmica pauze, uzeti scenarij iz prašine i naučiti jedinu dobru ulogu koja mu se piše u skorije vrijeme. naći ćeš me u kuhinji, s podočnjacima u obliku topsa; smorena životom i krugom u kojem oboje stojećki plivamo - ali nikad, nikad neće biti dosta tebe.

Ulica lične revolucije
http://surrealism.blogger.ba
28/09/2018 19:14